Naša članica Tatjana Buha iznimno je kreativna, talentirana, samozatajna i vrijedna djevojka , koja se kao malena djevojčica 1996. godine uključila u SKUU „Franjo Strapač“. Momentalno studira muzeologiju i slovakistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Započela je kao plesačica. Odmah se na početku izdvojila i kao solo pjevačica koja nas je predstavljala i na poznatim festivalima u Pivnici, Nadlacu, Iloku i Slovačkoj. Svoju neumornu ljubav i energiju prema glazbi upotpunjuje i pjevanjem i u jednom našičkom pank-bendu pokušavajući uplesti slovačku kulturu sviranjem drombulja i tradicionalnog slovačkog instrumenta fujare – zaštićenog pod UNESCO-om kao nematerijalna kulturna baština. Tatjana je izvrsna i moderatorka. Uz slovački folkor najdraži i najdulji hobi joj je crtanje. Za tradicionalnu manifestaciju „Večer polesnjaka“ 2008. godine spojila je te dvije ljubavi i samostalnom izložbom pod nazivom „Spomienky na tanec“ predstavila radove koji prikazuju tradicionalni život markovačkih Slovaka i njihove nošnje. Trenutno se priprema i samostalnu izložbu za Dane slovačke kulture u Rijeci. No, najvažnije je naglasiti da je jedina fujaristica u Hrvatskoj na ponos ne samo Markovca, već cijele slovačke zajednice u Hrvatskoj.
Prije nekoliko tjedana ugodno je našu Maticu iznenadio e-mail i poziv Udruge Perunove Svetinje, a koja u svom sklopu ima i folk-etno sastav pod imenom Svarica. Sastav stvara glazbu praslavenske tematike i izvodi stare slavenske i hrvatske pjesme, ali i vlastite autorske pjesme stare slavenske tematike i to od duhovnih do zabavnih. Udruga je osnovana prije dvije godine i bavi se očuvanjem, promicanjem i unapređenjem stare slavenske duhovnosti i lokalnih vjerovanja čijih je zajednička crta bila svetost prirode i njenih pojava, kulturne baštine, umjetnosti, tradicionalne glazbe i plesa, narodnih običaja i tradicionalnog stvaralaštva. S obzirom da je sastav proteklog mjeseca radio na snimanju svoga prvoga studijskog albuma pozvali su našu Taju da obogati njihov projekt i tako je početkom ožujka krenula put Lovrana pa smo je zbog ovog važnog događaja zamolili za kraći razgovor.
Tatjana, opiši nam ukratko svoje dojmove nakon snimanja albuma:
„Oduševljeni zvukom fujare, kao jednim od slovačkih najprepoznatljivijih tradicionalnih instrumenata, pozvali su me da gostujem na njihovom albumu pod nazivom ”U krilu Moraninom” koji je imao premijeru u utorak 12.ožujka . U Lovranu su me dočekali voditelj udruge Damir Markotić i njegova djevojka Matea koja je dokumentirala nastajanje albuma. Nakon što su me srdačno ugostili u svojem domu i nakon što smo opsežno razgovarali o slavenskim običajima, pjesmama i nošnji, odvezli smo se do Opatije gdje se odvijalo snimanje. Fujaru su odlučili ukomponirati u dvije pjesme i u još jednoj bonus pjesmi, čiji je svaki stih na drugom slavenskom jeziku. U toj pjesmi su odlučili da otpjevam stih na slovačkom jeziku: ,,V kameňoch je zapísané a v krvi nášichotcovpodpísané, zaspievanéskrzvietor a dažd, po vekytajomné bolo snívané.”
Kako si počela svirati fujaru?
„Kad je prije nekoliko godina naše društvo kupilo fujaru, odmah me zainteresirala i fascinirala svojim netipičnim zvukom i izgledom. Preslušavala sam razne snimke na Internetu, čitala o njoj i njezinom podrijetlu i načinu sviranja. Iako je to zapravo “muški” instrument, jer su ga u prošlosti svirali pastiri, a i sama njegova veličina zahtijeva snažniju ruku i veći kapacitet pluća, ipak sam se odlučila okušati u tome uz početnu pomoć našeg fujariste Maria Čika i uz podršku voditeljice Branke koja mi je jednostavno rekla da ću svirkom na fujari otvoriti „Večer polesnjaka“.
Kako si doživjela svoj prvi nastup na „13. Večeri polesnjaka“?
„Predstavila sam se svirkom i pjevanjem pjesme „Povoja, povoja“. Na samom nastupu imala sam malu tremu i mislila sam da ću ostati bez zraka, ali hvala Bogu odsvirala sam, prema mom skromnom mišljenju, dobro. Fujara je zahvalan instrument koji dopušta i male improvizacije što su pomalo neobične i zanimljive strane ovoga instrumenta. No, još puno vremena mora proći dok je ne naučim svirati kao pravi fujarist, jer zahtijeva veliku kontrolu u količini izdisaja, u suprotnom nije baš uhu ugodno . Zasigurno ću uvijek pamtiti ovaj nastup i po tome jer mi je toga dana našički gradonačelnik Krešimir Žagar poklonio svoju fujaru, upravo ovu na kojoj sada sviram te mu se ovim putem od sveg srca zahvaljujem“.
Tatjani želimo uspješnu karijeru, zahvaljujemo na razgovoru i na tome što svojom nesebičnom energijom i ljubavi prema našoj pradomovini Slovačkoj promiče kulturu, običaje, pjesmu i glazbu našim i svojim prijateljima koji su oduševljeni čudesnim zvukom fujare.
Tekst: Vjera Baksa
