Slovaci u inozemstvu se vrlo rado vraćaju svojoj rodnoj zemlji. Čak i ako je to na tri dana, kao da je cijela godina, jer nam srce snažnije kuca kada ugledamo krasne slovačke planine i šume. Tako su se markovački folkloraši uputili prema Slovačkoj. Poslije nekoliko tjedana napornih plesnih probi i sveobuhvatnih priprema za put, plesači velike grupe i članovi Matice slovačke Markovac spakirali su svoje nošnje i krenuli na put u četvrtak 30. travnja. Rano nas je ispred Drevenice čekalo veliko plavo vozilo, koje nas je trebalo odvesti do cilja. Iako je put bio dug, uz iščekivanje nam se činilo kao da smo putovali samo jedan sat… možda dva. Neposredno prije dolaska, iskoristili smo priliku i kratko posjetili prekrasan park i dvorac Betliar, koji je smješten 3 kilometra sjeverno od Rožňavy. Nažalost, nismo ga mogli pogledati iznutra, jer je bio zatvoren, pa smo zato radije požurili prema našem odredištu. Nakon sat vremena vožnje po spišskim zavojima s pogledom na Vysoké Tatry konačno smo stigli d0 Spišskej Novej Vsi!
Razlog našeg putovanja bio je 9.Spišský mládežnícky folklórny festival, organiziran s financijskom potporom Vlade Republike Slovačke, neinvesticijskim fondom Slováci Slovákom (Gustáv Krajčí), Grada Spišská Nová Ves, Mjesnog kulturnog centra, Mjesnog odbora Matice Slovačke u Spišskej Novej Vsi i građanske udruge Dodir čovječanstva (Dotyk ľudskosti (Mária Karatína Hrkľová)). Bili smo smješteni u internatu Hotelove akademije s prekrasnim pogledom na najduži trg u Europi i na neogotički toranj Rimokatoličke župne crkve Uznesenja blažene djevice Marije visine 87 metara – što je ujedno i najviši toranj u Slovačkoj. Nakon smještaja u internat pripravili smo se za drugi dan, kako bi smo se predstavili u što ljepšem svjetlu. Još malo umorni od puta, ali pripremljeni na ples, u petak ujutro smo se predstavili zajedno s folklornim društvom Salašan iz Rumunjske u trgovačkom centru Madaras. Nastupali smo s plesovima Ej jačmeň, jačmeň, Šikovná i Terchová pod vodstvom koreografkinje Branke Baksa, a između plesova, pjesmama Dedinka v údoli i Srnka koje su otpjevale Štefanija Metić, Tatjana Buha (koja je također svirala na fujari) i Mirna Bereš koja je za tu priliku došla vlakom ravno iz Bratislave. To je još jedan od dokaza kako je silna ljubav Markovčana prema slovačkom folkloru.
Nakon nastupa u trgovačkom centru čekao nas je još jedan nastup u amfiteatru Madaras, pokraj kojeg se nalazi i zoološki vrt. Pred nastup smo imali slobodnog vremena koje smo iskoristili za obilazak tog zoološkog vrta kako bi vidjeli nalaze li se iste životinje u njemu kao i u našem seoskom ZOO. Nakon obilaska smo se brzo presvukli i čekali kako bi započeo poslijepodnevni program Slovaka koji žive u inozemstvu. U programu su sudjelovali domaći slovenski folklor, kao i manjinski mađarski, rusinski i romski folklor. Nakon toga je došao tren na nas nizinske Slovake. Izmjenjivali smo se s foklorom Salašan i folklorom Jednota iz Hložiana iz Srbije. U poslijepodnevnom programu smo se predstavili, uz već spomenute izvedbe i s plesom Keď som žitko kosil i a capella pjevanjem. Iako je taj dan bilo hladno i malo je kišilo, imali smo mnogobrojnu publiku. Nama tako hladno nije bilo, jer nas je grijala ta nestrpljivost pred sam ples te i sam ples. Na koncu programa svi sudionici su zaplesali na pozornici i pred njom uz pjesmu Tam okolo Levoči. Nakon završetka programa smo otišli do internata i kao poslušna djeca, pripremili smo se za drugi dan. U subotu rano u 10 sati smo imali svečano primanje kod gradonačelnika grada Jana Volneho u veličanstvenoj gradskoj vijećnici iz 18. stoljeća, u kojoj smo se upoznali s poviješću mjesta, te su se naši predstavnici – predsjednica MS Ana Mirković, potpredsjednica Branka Baksa, predsjednik SKUU-a Ivan Hanižjar i njegova tajnica Tatjana Buha upisali u knjigu gostiju te izmijenili poklone.
Nakon svečanog primanja smo odmah krenuli na posljednji nastup koji je pak održan u trgovačkom centru, jer je taj dan kišilo te se nastup s amfiteatra preselio tamo. Ali nije nam smetalo. Opet smo imali puno gledatelja i svi zajedno smo dobili veliki pljesak. U subotu smo se predstavili s plesovima Liptov, Vychod, Zaverečny i Horehronie i tim je programom završio festival. Nakon nastupa smo iskoristili slobodno vrijeme do večere, te smo posjetili toranj na trgu u Spišskej Novej Vsi i mjesto Levoča. Vidjeli smo razne spomenike koji se nalaze u povijesnom centru grada, koji je pod zaštitom UNESCO-a. Nakon razgledavanja smo se u subotu navečer svi oprostili s organizatorima tog događaja koji su izrazili zadovoljstvo s festivalom i pohvalili sve za vrlo dobar program.
Došla je i nedjelja te vrijeme za oproštaj s gradom Spišská Nová Ves. Taj dan smo iskoristili svaku priliku kako bi posjetili taj kraj. Na povratku smo zastali pred dvorcem Krásna Hôrka, koji je izgorio u požaru 2012. godine. Došli smo i do ulaza u Baksovu dolinu, no nažalost, vrijeme nam nije dozvolilo da uđemo, no dogovorili smo se kako ćemo se iduće godine tamo vratiti.
Iako su se naši plesači na tom dvodnevnom programu tako lijepo predstavili, to sve ne bi bilo moguće bez Ivana Petrovića, koji nam je puštao glazbu na CD, bez Sebastijana Placente, koji je to sve dokumentirao fotoaparatom, bez predsjednice Ane Mirković i članice MS Vesne Bakse, markovačke povjesničarke, koja je za nas pripravila razgledavanja grada, bez Josipe Malovčak i Josipa Matijevića, koji su nam pomagali u oblačenju nošnji između plesova, čuvali nam stvari, bez naših malih plesača Roka, Davida, Tina i Karla koji su nosili transparent, te bez naše voditeljice Branke, koja je sve to s nama uvježbala.
